MSF - antišampionski virus

Bojan, još mlad, neiskusan i pun entuzijazma progutao je mamac i napisao dokument u kojem je opisao kako vidi sadašnje stanje firme i probleme i predložio načine kako da se poboljšaju standardi kodiranja, poslovni procesi i poveća kvaliteta rada. Sam dokument je bio impregniran MSF-om i sadržavao termine kao Envisioning, planning, testing, quality assurance itd. Bojanova sklonost MSF -u i procesnim metodologijama općenito bila je iskazana i u prijedlogu da Dodoni usvoji MSF kao standard po kojem se rade projekti i projektna dokumentacija. Dokument je poslao svim djelatnicima i gazdi Dodoniju. Jedini koji su reagirali na dokument bili su Senka Lukavić i Bartol Lepej, dvoje kolega za koje je Bojan kasnije doznao da su i inicirali održavanje workshopa jer su se pobunili protiv načina rada u firmi i tražili da se nešto promijeni. Oboje su pohvalili sadržaj dokumenta i rekli da predstavlja pravi put. Žakro nije ništa komentirao. Poslije je Bojanu Senka došapnula da je Žakro nakon čitanja Bojanovog dokumenta skoro pa neprimjetno počeo proučavati knjigu o MSF-u koja je prije toga skupljala prašinu na ormaru. Očito se pripremao za workshop.

Povijesni trenutak - rođeni su SVETSKI ŠAMPIONI

Workshop je počeo tako što je gazda Dodoni rekao: "Prije nego započnemo, treba jednu stvar da raščistimo i koje treba svi da budemo svesni. A to je – SVI SMO MI SVETSKI ŠAMPIONI". Mislio je reći da je svatko od nas stručnjak i da trebamo jedni druge poštivati a ne podcjenjivati i da ne smije biti egoizama među ljudima. Vjerojatno je pročitao u nekoj knjizi da je takva fraza dobar ice-breaker u team building seminarima.

Kada je Erich to rekao, Bojan je uhvatio Bartola kako jedva suspreže smijeh i krajičkom oka gleda Žakra i Stinkya. Bojan je gledajući Bartola kako se ceri, a i sam se prisjećajući analize koda kojeg je zatekao u Dodoni inženjeringu, postao svjestan grotesknosti maloprije izrečene fraze i pitanja su se nametala sama od sebe:

• Zar se šampionima mogu nazvati ljudi koji stvaraju takav užas od koda, kojima su Visual Basic i monolitna arhitektura sveto pismo a od planiranja, objektno orijentiranog dizajna, komponentne arhitekture, testiranja i dokumentacije bježe kao vrag od tamjana?
• Da li je šampion jedan Žakro koji tvrdi da je project manager a ne planira, loše analizira, piše loše i nepismene dokumente i boli ga ona stvar za standarde kodiranja, kontrolu koda i kvalitetu općenito?
• Zar je šampion jedan Stinky koji tvrdi da su klase glomazne i da više voli strukture i da su COM objekti problematični i da je bolje sve zapakirati u jedan exe?
• Možda je pak šampion jedan Maddog koji ako treba napraviti novu formu sličnu nekoj postojećoj, iskopira postojeću formu i duplicira brdo istog koda umjesto da pokuša iskoristiti jedan kod za obje forme i kojem je jedini argument u programiranju "tako je brže"?

Razmišljajući o tome, iako je odlučio maksimalno pozitivno nastupiti i pokušati ljudima ukazati na njihove zablude, Bojan je počeo osjećati laganu mučninu.

Pogled iz šampionskog kuta

Taj osjećaj su spomenuti šampioni samo potencirali jer njima jednostavno nije bilo jasno što nije u redu, tvrdili su da je sve pod kontrolom, da se radi dobro i nije im bilo jasno što se tu netko ima buniti. Bilo je komično gledati Žarka kako se upinje iz petnih žila dokazati da sve super funkcionira, da se ne radi kaotično, da je sve planirano, da postoje dokumenti ("Ali mi sve te dokumente već imamo. Tamo su, u tim i tim folderima") – što je nota bene bila čista laž jer ako je i bilo nekih dokumenata oni su bili potpuno nepismeni i neupotrebljivi. A i poslije je Bojan shvatio da je Žakro dan prije workshopa iskopirao gomilu dokumenata sa CD-a iz MSF knjige i jednog od njih preveo i potpisao sebe kao autora.

Kada je Bojan predložio da se uvede MSF, Žakrova desna ruka Stinky je samo bahato odmahnuo i rekao: "Što će nam neki tuđi procesi? Pa mi možemo imati SVOJ proces!". Ista persona se cijelo vrijeme čudila čemu uopće ovaj sastanak kad je stanje u firmi super a isto tako i odnosi među ljudima. Da je znao koliko ga Bartol i Senka ne mogu smisliti, sigurno ne bi tako govorio.

Zaključak: "I ti možeš biti voditelj projekta"

Workshop naravno nije ispunio očekivanja onih koji su ga inicirali. Nitko nije imao petlje uprijeti direktno u prave krivce za stanje u firmi već se sve nekako razvodnilo u općenite fraze, obećanja u stilu "Odsad radimo po pravilima, dokumentiramo, planiramo, radimo objektno orijentirane aplikacije – časna riječ." Još je Maddog najviše podigao temperaturu kad je u jednom trenu rekao: "Pa ovdje vlada samoupravljanje!" Dodoni ga je nakon toga uvrijeđeno pitao da kako on to misli i prostrijelio ga je pogledom da se junačina odmah pokunjio i rekao da nije tako mislio, da je krivo shvaćen itd.

Još gora posljedica workshopa je bila da je uveden novi sistem – bilo tko od developera može biti voditelj projekta. Umjesto da su natjerali Žakra da konačno bar pokuša raditi svoj posao project managera, jadni zaposlenici su sebi ovom pobunom natovarili još više tereta na leđa. Lukavo su to gazda Dodoni i njegov ljubimac izveli – "Hoćete raditi po pravilima, hoćete projektni pristup, dokumentaciju, standarde – izvolite i sami podmetnite leđa. Budite voditelji projekta, preuzmite još veću odgovornost, ubijajte se i programirajući i vodeći projekte ali naša tj. Žakrova će uvijek biti zadnja. Pa se vi bunite drugi puta."

Prvi kojeg je zapala ta čast da i službeno bude proglašen voditeljem projekta bio je Stinky. Na pomolu je bila nova verzija DAMP-a, aplikacije perjanice Dodoni inženjeringa, a Stinky je slovio kao netko tko je na njoj najviše radio i bio je neslužbeni glavni developer te hrpe smeća. Kad je shvatio da će uz hiperprodukciju spaghetti koda morati pisati i njemu mrske dokumente, Stinky nije bio nimalo sretan. Nakon sastanka je, dok Žakro i Erich nisu bili prisutni, glasno negodovao da će sad biti još više posla i da to nije baš super stvar.

Senka odlazi iz firme

Senka i Bartol također nisu bili sretni ishodom workshopa i vidjelo se da im je bilo jasno da se ništa neće promijeniti. Čak štoviše, u kratkoročnom planu za sljedeće tjedne, Žakro je Senki ponovo dodijelio dosadno i ponižavajuće štancanje reporta za DAMP, posao kojeg se mislila riješiti i raditi nešto kreativnije. To ju je definitivno učvrstilo u odluci da napusti tu ludu kuću i nije prošlo mnogo, možda tjedan-dva i Senka je objavila da odlazi. Nije se činilo da je ikom žao, osim možda Bartolu jer sad nije imao s kim ići na pauzu i njegove ruke koje su tako često masirale Senkina leđa izgledale su prilično nezaposleno.

Što se Bojana tiče, on se još uvijek nadao da se stvari mogu promijeniti i da će, ako mu se pruži prilika, pokazati kako se drugačije može programirati, pisati dokumentacija i voditi projekti. Optimizam i nada su u njemu još uvijek živjeli.