|
Tamo gdje je sve počelo...
Dodoni inženjering je softverska firma čiji
je vlasnik Erich Dodoni, državljanin razvijene evropske države koju
zbog zanimljivosti nazovimo Dembelija. Firma se sastoji od centrale
u Dembeliji i podružnice u Zagrebu. Centralu u velikom
gradu na jugu Dembelije čine samo gazda Dodoni u ulozi
direktora i prodavača, njegova žena u povremenoj ulozi sekretarice i
fikus. Razvoj softvera kojeg Dodoni prodaje na Dembelijskom tržištu
radi se isključivo u podružnici u Zagrebu koja broji sedam
zaposlenih i gdje se većinom i odvija radnja legende o šampionima.
Prije dvije godine, kada radnja legende i započinje, Dodoni je
Dembelijskim klijentima prodavao
uglavnom client-server aplikacije sa većinom logike na klijentu
("fat client"), od kojih je 90% bilo pisano u Visual Basicu. Tek u
posljednje vrijeme su se pod pritiskom tržišta okrenuli web
rješenjima. Popis klijenata firme je impresivan, sve redom velike
multinacionalne kompanije ili jake Dembelijske firme kojima zbog
njihovog dobrog glasa nećemo navoditi imena.
Kako je gazda Dodoni uspio svoju malu firmu ugurati u te divove,
kraj tolikih poznatih i velikih igrača na Dembelijskom tržištu, i
danas je nerazjašnjena misterija. Govorkalo se da je prije nego je
krenuo u poduzetnike radio u jednoj velikoj Dembelijskoj firmi gdje
je stekao mnoga poznanstva i da ih sada naveliko iskorištava, ali
nitko od zaposlenih nije nikad doznao pravu istinu. Druga mogućnost
je bila da je iskorištavajući jeftinu radnu snagu bio povoljniji od
konkurencije ali i to se pokazalo netočnim, bar po podacima do
kojih su zaposlenici uspjeli doći.
Kvaliteta i Zaposlenici NISU naše
najveće vrijednosti
Iako osnovana u razvijenoj zapadnoj zemlji čije je ime pojam za
organizaciju i kvalitetu, Dodoni inženjering je firma u kojoj
se svjesno ili nesvjesno krše svi dobri običaji i pravila kako se
radi posao i kako se treba odnositi prema zaposlenicima. Jedan
poznati teoretičar menadžmenta je rekao da je dobra firma ona koja ima dobar menadžment i
zadovoljne zaposlenike. Što se tiče menadžmenta, Dodoni vode ljudi
koji se nikad nisu bavili razvojem softvera i koji ustvari nemaju
pojma što čini taj proces i po čemu se on recimo razlikuje
od prodaje krumpira na placu. Što se tiče zadovoljnih zaposlenika,
Dodoni bi se mogao nazvati dobrim resource poolom za druge firme.
Svatko tko iole zna posao i ima imalo zdravog
razuma, ubrzo shvati da u Dodoniju nema što tražiti i da treba što prije
naći bolji posao. Primjera neznanja, gluposti a pogotovo
nebrige za zaposlenike ima puno, od kojih izdvojimo samo najvažnije:
-
Projekti se rade kaotično, bez ikakvog suvislog planiranja i vođenja
-
Ne postoji nikakav poslovni proces niti organizacija
-
Ne postoje procedure kontrole kvalitete koda kao ni testiranje
-
Ne postoje konvencije kodiranja niti standardi na nivou firme
-
Ne piše se tehnička dokumentacija, osim ako klijent zahtijeva.
-
Glavna preokupacija šefa pogona je sakrivanje vlastite nesposobnosti
-
Cijeni se ulagivanje i bahatost, a ako netko upozori na probleme s
kvalitetom posla, vrijeđa ga se i potcjenjuje
-
Firmi uopće nije stalo do obrazovanja pa se
zaposleni čak ne šalju ni na besplatne seminare
-
Svako bolovanje povlači umanjivanje plaće za
20% a prekovremeni se ne plaćaju
- Nema božićnice niti ikakvih dodatnih bonusa
- Radi se na staroj i isluženoj opremi
- Prostorije su prljave i ne održavaju se.
- Ljeti je pakleno vruće jer je gazdi bilo skupo ugraditi klimu
itd. itd.
Jedini koji ostaju
u Dodoniju su ljudi koji znaju da im je to krajnji domet i da su još
dobro plaćeni koliko znaju i koliko rade. Nažalost, takvih je uvijek
bilo barem 50%, a predvodio ih je osobno direktor pogona u Zagrebu,
Žarko Balijić. On je i glavni uzrok što je firma nezaustavljivo
tonula prema dnu, usprkos stalnim nadanjima i ulaganjima gazde
Dodonija u vreću bez dna.
Tim šampiona
Svaku legendu prvenstveno čine njeni junaci i
zato i ova počinje s prikazom glavnih likova. Tim šampiona u vrijeme
kad počinje radnja činili su sljedeći ljudi:
|
