Jedna anegdota koja govori o stavu uprave "da su tečajevi gubitak vremena i da nam to klijent ne plaća i da to dolazi u obzir tek kad steknemo dovoljan profit" ide otprilike ovako: Jednog dana kad je Žakro bio odsutan, u šampionima je zazvonio telefon. Javio se Bartol. S druge strane žice ljupki ženski glas je zatražio da razgovara s gospodinom Balijićem.  "Njega trenutno nema, ali možete ostaviti poruku", izdeklarirao je uobičajenu frazu Bartol. "Pa recite mu samo da me interesira da li će netko iz vaše firme doći na naš seminar u Sheraton ili ne, tako da znam računati s brojem mjesta." "A koji je to seminar? Možda je problem u plaćanju?" zainteresirao se Bartol. "Ne, nema problema s plaćanjem, seminar je besplatan i nas bi radovalo kad bi netko od vas došao". Kad se Bartol oporavio od šoka, shvatio je da radi u firmi kojoj je žao poslati zaposlenike čak i na besplatni seminar, gdje bi nešto naučili, družili se s drugim šampionima i još bi se i najeli na tuđi račun. Žakro pizda je tu ponudu jednostavno prešutio ostalima.

Iako dakle šampioni nisu imali puno šanse da upoznaju druge šampione, ipak je bilo situacija kad su im se putevi sretali. U golemom broju slučajeva su to bili razgovori za posao. Naime, zbog stalne promjene kadrova a ponekad i zbog povećanog obima poslova, Dodoni inženjering je često davao oglase da traži nove ljude. Privučeni Dembelijskim porijeklom i zvučnim imenima klijenata, budući šampioni su se masovno odazivali na oglase i nakon Žakrovog sita i rešeta, neki od njih su bili i pozivani na razgovore. Između plejade zanimljivih likova koji su prodefilirali kroz sobicu za razgovore, vrijedi izdvojiti bar dvojicu - Marka the rappera i Zlatka Goldfingera. Osim što su zavrijedili šampionsku titulu, obojica su interesantni i zbog toga što su vrlo aktivni u newsgrupama i u developerskoj zajednici gdje nesebično prodaju svoje znanje i umijeće. Jedino je nepošteno od njih što su skromni i nikome ne priznaju da su šampioni.

Mark the rapper

Mark Spadalo, kako je pravo ime ovog genija, došao je u Dodoni na razgovor u vezi honorarnog angažmana na jednom od projekata koje je Erich neumorno akvirirao po Dembeliji. Tko zna da li bi majstor prošao kroz fino Žakrovo sito poslanih CV-ova i uopće dobio tu čast da dođe na razgovor u četiri oka da nije bilo Stinkyeve preporuke: "Ej, pa ja znam tog dečka, on je baš super!"

Projekt "PerlBager"

Inače, projekt za koji su se tražili ljudi bio je još jedan od dokaza za teoriju o Erichu akviziteru koji hoda od firme do firme i čim mu se ponudi i najmanja prilika, on uzima posao bez obzira na znanje i mogućnosti svojih šampiona u Zagrebu. Riječ je bila o izradi web aplikacije za poznatu Dembelijsku firmu koja proizvodi građevinske strojeve. Klijent je napisao jako dobru specifikaciju u kojoj je između ostalog lijepo stajalo da je ciljna platforma Linux i da aplikacija treba biti napisana u Perlu. To što Dodoni radi samo za Windows platformu i što niti jedan zaposlenik pojma nema o Perlu nije pokolebalo Ericha i Žakra da se projekt prihvati. "Pa nije taj Perl neki problem, naći ćemo nekog tko to zna raditi, platiti mu minimalno, prodati skupo i još zaraditi" vjerojatno su razmišljali.

Da bi stvar bila smješnija, dok je Žakro tražio ljude, Stinky je skinuo ActivePerl za Windowse s Interneta i potrošio nekoliko dana prčkajući i igrajući se s novom igračkom. Možda to i ne bi bio problem da šampioni u tom trenu nisu bili u debelom zakašnjenju s ostalim projektima, a najviše u onom kojem je project manager bio Stinky. Ali Stinky je bio Žakrov ljubimac i primadona, pa si je mogao dozvoliti da po cijele dane ne radi ništa i da ga drugi developeri čekaju dok se on igra u Perlu. Možda je mislio da će u tri dana naučiti Perl pa firma neće ni trebati tražiti nove ljude.

Nažalost, Stinky se morao vratiti dosadnom i predvidljivom produciranju ružnog Visual  Basic koda, pa je Perl ostao uskraćen za još jednog brzopoteznog gurua. Tako je ipak Mark the rapper bio pozvan na razgovor, kojeg je s novčane strane trebao voditi Žakro, a s tehničke Bojan.

Dolazi šampion

Mark Spadalo je već pri samom dolasku ostavio visok dojam o svojoj profesionalnosti. Prvo što je "oduševilo" Bojana je što je došao s debelih 45 minuta zakašnjenja a da se nije uopće ispričao. Samo je nešto promrmljao o tome da je morao nešto obaviti i da se eto ipak umilostivio doći i ukazati Dodoniju čast svojim dolaskom. Drugo po čemu se isticao od ostalih kandidata koji su uglavnom dolazili u košuljama i kravatama je što se pojavio u ofucanim trapkama, staroj majici i baseball "rapperskoj" kapici sa šiltom okrenutim unazad. Naravno, mislio je da je velika faca tako "otkačen" i da ga to automatski čini hackerom i velikim programerom.

Počeo je tako i razgovor, Bojan mu je lijepo objasnio o kakvom projektu se radi, pokazao mu je dokumentaciju, prototip i aktualni site klijenta, naveo mu koji su glavni zahtjevi i što se od njega očekuje. Mark je na to samo klimao glavom, sve on kuži, sve razumije, ali dobro, neka mu to Bojan ispriča, kad već inzistira.

Nakon što mu je sve ispričao, Bojan je upitao Marka koliko dugo radi u Linuxu i Perlu, koliko je projekata napravio i kojeg obima. Posla je bilo dosta i rok je bio kratak, i razumno je bilo očekivati da jedino dobro uhodani developer s iskustvom na bar nekoliko projekata može na vrijeme i kvalitetno obaviti zadani posao.

"Ma ja vam nisam dosad radio u Perlu, samo u ASP-u. Ali to ne bi trebao biti problem, sve su to web aplikacije, zar ne? Ako treba, ufurat ću se začas, mislim, ja vam radim u HTML-u i ASP-u već godinama, aktivan sam na newsgrupama, ljudi me pitaju za mišljenje, pitajte Krunoslava.." bugario je zaprepaštenom Bojanu Mark.

"Čekajte malo, pa u oglasu je pisalo da se traži Perl developer" u nevjerici ja zavapio Bojan, ne shvaćajući kako se netko može javiti na oglas za rad u tehnologiji o kojoj nema pojma. "Pa da, ali kao što rekoh, to je sve slično, mogu ja to brzo naučiti" nije se dao Rapper. "U redu, recimo da je tako, ispričajte mi o vašim dosadašnjim projektima u ASP-u, kojeg su obima bili, za koje klijente, koja baza i tako to." pokušao je Bojan dati šansu šampionu da pokaže bar neko drugo iskustvo, kad već ne zna Perl.

"Pa, nije bilo nekih konkretnih projekata i klijenata, ali frend i ja smo započeli raditi neke svoje stranice u ASP-u, mogu vam dati link, kad budu gotove. Bazu smo radili u Accessu." smireno je odgovorio Mark. "Znači, niste radili niti jedan ozbiljni i dovršeni projekt za neku firmu, niste radili niti s ozbiljnijom bazom od Accessa, samo onako po doma malo isprobavali ASP, nemate iskustva u Perlu. Pa zašto ste se javili na oglas?" nije više mogao izdržati Bojan. "Pa Dembelijska ste firma, mislio sam da je to dobra prilika, a i Krunoslav mi je preporučio da dođem" nevino je odvratio Mark. "OK, dobro, hvala, javit ćemo vam našu odluku." završio je razgovor Bojan. Dok je odlazio prema Žakrovoj sobici da mu kaže da ni u ludilu ne uzima Marka Spadala jer inače neće voditi taj projekt, prošao je kraj Stinkya koji ga je veselo priupitao: "Hej, zar nije Mark baš super i guba dečko?" Bojan ga je samo hladno pogledao i pomislio: "Da, koliko sam primijetio, bar se pere."

Zlatko Goldfinger

Druga veličina koja je svojom posjetom usrećila šampione javila se na oglas za stalni posao nakon što je Stinky dobio otkaz. U CV-u je dotični, pravim imenom Tomislav Milozebić, naveo da se okušao u svim tehnologijama, od VB-a preko ASP-a pa sve do SQL servera za kojeg je napisao da njime izuzetno dobro vlada. Osim takvog impresivnog znanja, Žakru i Bojanu je upalo u oči i to da je Tomislav već treći kandidat koji dolazi na razgovor iz firme EroSoft koja je mlatila lovu izradom softvera za televizijske nagradne igre i seksifone. Slučajno je Bojan znao da je i Patrik završio u toj firmi nakon Dodonija ali je odatle prestravljen otišao već nakon nekoliko mjeseci. "Zar je tamo tako strašno kad ljudi masovno dolaze tražiti posao ovdje?" razmišljao je Bojan.

Osvanuo je i dan kad je spomenuti trebao doći na razgovor. Na vratima šampiona zazvonilo je zvono i Bojan je otišao otvoriti. Očekivao je opet nekog skrušenog kandidata koji će u potrazi za poslom ući oprezno i sa smješkom i nadati se da je ostavio dobar dojam. Kad je otvorio vrata, pred njim je stajao tip koji je gromkim glasom zapitao: "Je li ovo Dodoni? Ja sam došao na razgovor za posao." I ne čekajući da mu Bojan odgovori, samouvjereno ušao u hodnik i krenuo prema Žakru. "Dobar dan, ja sam Tomislav, evo došao sam na razgovor. Gdje ćemo?" Dok ga je Bojan u nevjerici slijedio prema sobici za razgovor, morao je dobro suspregnuti kašljanje koje je izazivala golema količina jakog parfema koji je Tomislav nabacio na sebe.

Zlatni rudnik

Ušavši u sobu, Tomislav je odmah izvadio svoj Zippo upaljač i cigarete, bacio ih na stol i rekao: "Ja ću si zapaliti, ako nemate ništa protiv". "Ali ne, ovdje se ne puši, ako hoćete zapaliti, morat ćete izaći na balkon" zaprepašteno je uzvratio Žakro. "Pa kaj si ne mogu ovdje zapalit, vani je hladno" nije se dao samouvjereni SQL guru. "Ne, ovdje nitko od nas ne puši, pa ne možete ni vi, žao mi je" već je vidno uzrujan bio Žakro. "Ajde dobro, nek vam bude, poslije ću si zapaliti" stao je na loptu Tomislav.

Dok se još oporavljao od šoka od bahatog nastupa novog kandidata, Bojan je primijetio nešto još neobičnije. Naime, prisutni potencijalni šampion je na rukama i na vratu imao barem kilu zlata. Prsteni, narukvice, lančići - sve je na njemu zveckalo kao na nekoj staroj frajli. Pokušao se prisjetiti da li je ikad vidio ženu s toliko zlata, a kamoli muškarca. Kasnije je od Patrika saznao da su Tomislava u Erosoftu zvali Zlatko ili Goldie, baš zbog te neobične sklonosti prema zlatu.

Kad je Žakro ispričao svoju uobičajenu tiradu o firmi i klijentima i o načinu kako se radi posao, došao je red i na Bojana da pita Tomislava o njegovom iskustvu i o projektima na kojima je radio ili radi. "Ma, ja sam vam radio u svim tim tehnologijama koje vama trebaju i ne predstavljaju mi problem. Iako, ja vam više nisam samo običan programer, ja sam vam tamo u Erosoftu šef informatike, imam ispod sebe dečke i organiziram im posao. Dobar sam s gazdom, čak mi je i ženu zaposlio. Dakle, nisam očajan da prijeđem."

"Ako ste tako dobri i imate tako visok položaj, zašto želite otići iz Erosofta?" pitao je Žakro. "Pa, čujte, i od dobrog ima bolje, vi ste Dembelijska firma pa sam mislio da mi možete ponuditi više nego što sada dobivam. Ali pazite, ne bih otišao prije ljeta jer tada dobivamo poseban bonus od 10000 DEM, pričekao bih da nam gazda to da i onda bih zapalio k vama." objasnio je svoje razloge i svoju poslovnu etiku Zlatko.

"A kolika vam je sada plaća tamo?" prešao je u ofenzivu Žakro. "Hehe, odmah u glavu, pametno, vi pitate prvo mene. A zašto ne bih ja pitao koliko vi nudite?", kontrirao je zlatni dečko.  "Pa, vi prvo kažete svoja očekivanja i onda mi vidimo da li vam možemo udovoljiti" nastavio je ping-pong igricu Žakro. I već kad je Bojan pomislio da će Goldie ostati faca i neće reći svoju plaću, ovaj se naglo promijenio i skrušeno procijedio: "Pa, plaća mi je 8000 Kn, s time da pola dobijem legalno, a pola na ruke. Ali tu je i bonus. Dakle, kod vas očekujem najmanje 3000 DEM."

"U redu, javit ćemo vam ako se odlučimo za vas" govorio je Žakro dok je ispraćao Tomislava i njegovu hrpu zlata. Kad su se vrata zatvorila, Bojan i Žakro su se samo nijemo pogledali a iz očiju si im mogao pročitati pitanje: "Bože, zar je tako nešto moguće?"

Epilog o zlatnom dečku

Kasnije je Dodoni stvarno primio jednog od Erosoftovih kandidata ali to nije bio bahati Goldie već mnogo normalniji Petar. On se inače isprva nije svidio Erichu jer je na razgovoru za posao osuo drvlje i kamenje po Erosoftu, a poznato je da nijedan poslodavac ne voli kad budući kandidat pljuje po bivšoj firmi. Ipak, primljen je jer su Žakro i Bojan ocijenili da dosta zna, da ima dovoljno iskustva i da je u usporedbi sa tipovima kao Zlatko ili Mark sasvim normalan i običan dečko.

Kad su se malo zbližili, Petar je Bojanu ispričao da Zlatko u Erosoftu nije nikakav šef informatike već običan malo bolje pozicioniran programer tj. da Goldie bezobrazno laže i da se općenito voli jako preseravati. Jedino što mu treba priznati je da je stvarno dobar u SQL serveru i to stvarno rastura, ali u svemu ostalom, od odnosa prema ljudima do poslovne etike je pravi šampion (Petar bi rekao - govno).

Za Erosoft je Petar ispričao da je firma konclogor u kojem se programere neprestano prati što rade, tako da se ljudi boje otići  i na WC. Gazde su beskrupulozni, brzo obogaćeni kamenjari koji kao smeće tretiraju sve zaposlenike, čak i knjigovođu s kojim su zajedno odrasli u istom selu s one strane južne meke granice. Svi zaposleni samo čekaju povoljnu priliku da odu iz tog užasa. "Ipak, ono po čemu je Erosoft bolji od Dodonija je to da iako imaš užasne gazde, ipak su ljudi s kojima radiš stručni, OK i možeš od njih puno naučiti. A ovdje su i uvjeti rada koma i još moraš raditi s takvim stručnjacima kao što su Maddog i Rudi" završio je tužnu tiradu Petar.

Bojan je Zlatka kasnije sretao na konferencijama gdje je ovaj držao predavanja o SQL serveru. O Zlatkovoj sreći s firmama najbolje je govorila činjenica da je na svakoj sljedećoj konferenciji ispod njegovog imena pisalo ime druge firme. Trenutno Zlatko radi kao (navodni) šef informatike u jednoj poznatoj firmi koja je kao i većina drugih počela sa  švercom hardvera za vrijeme rata i prodajom bez računa i poreza, a sad je renomirana, cijenjena i gradi staklene poslovne zgrade. Ujedno je Zlatko jedan od vrlo aktivnih u raznim udrugama i developerskim konferencijama, što još jednom potkrepljuje onu izreku da su "šampioni svuda oko nas."