|
Autor: anoniman
Bio sam mlad i nadobudan
U
mojoj bivšoj firmi (prije 5-6 godina) koja inače ima više od tisuću
zaposlenika radio sam u informatici – s minimalnim informatičkim
znanjem (prešao sam iz drugog odjela). I tako sam bio tjednima i
mjesecima besposlen dok se nisam dokopao komadićka softvera (koji je
skupljao prašinu u nekoj ladici) domaće proizvodnje namijenjenog
kompletnom poslovanju vezanom uz računovodstvo, obračun plaća,
kadrovsku evidenciju, materijalno knjigovodstvo i slično.
Uspio
sam od svog šefa (ne poričem mu stručnost i sposobnost) koji se zove,
recimo, Ivica dobiti dopuštenje da krenemo u promjenu postojećih
rješenja. Do tada se sve radilo na onim starim kantama koje moraju
biti u posebnoj klimatiziranoj sobi, s diskovima koji se moraju
mijenjati, nekim prastarim terminalima – znate već na što mislim.
I
tako, da skratim priču, organizirao sam prenošenje starih podataka, te
smo slijedeća 2-3 mjeseca radili paralelno na oba sustava. Software je
bio pun nedorečenosti i proizvođač je stalno morao intervenirati.
Naravno, pretpostavljam da je to masno i naplatio usprkos činjenici da
se bar 75 % intervencija dešavalo zbog greške u programu. Tokom tog
perioda skupila se lijepa hrpica prekovremenih (a firma je za razliku
od mnogih plaćala sve prekovremene sate). Uz sve to, osim informatike
morao sam ući i u knjigovodstvenu i financijsku srž problema kako bih
onima koji će raditi na terminalima mogao objasniti kako će ubuduće
raditi na tome. Needless to say, ali svi koji su radili na tim
poslovima izvan informatike, radili su papirnato. A onda je tim
papirnatim podacima četa operatera hranila bazu podataka. Kao i
uvijek, bilo je otpora uvođenju informatike, ali time smo osiguravali
da se podaci u sustav unose tamo gdje i nastaju.
Jednog
dana, trebalo je ipak prekinuti dvostruki rad i preći u potpunosti na
novi sustav. Nismo imali iluzija da će to biti bezbolno i znali smo da
će biti problema s obračunom plaća zbog vrlo kompliciranog načina
izračuna. No dobro, došao sam taj "D-dan" na posao i ostao bez
prestanka 36 sati.
Slijedeći mjesec sam kao nagradu dobio dodatnu stimulaciju 25 % od
Ivice (moj šef, sjećate se ?) i 15 % od generalnog direktora. Lijepa
sumica. I sad se vi pitate – gdje je tu priča o šampionima.....Eto
kreće – ovo je samo uvod.
Počinju problemi
Par
mjeseci je to funkcioniralo relativno pristojno. Stvari su mi počele
biti sumnjive kad je prvi put pala baza podataka i nismo je mogli
restaurirati. Vanjske firme (HW i SW) nisu reagirale. Na telefon se
nitko nije javljao. Odgovornih nije bilo. A trebalo je izračunati
plaću. Uspio sam ipak uz pomoć neke trake po principu "ćorava koka"
restaurirati 95 % podataka.
(Usput, jesam li vam rekao da nisam bio niti na jednom tečaju ili
predavanju. UNIX sam naučio sam. Knjigovodstvene i računovodstvene
osnove sam naučio sam. Hardverski dio sam uspio naučiti i opet sam.
Osnove Informixa i SQL-a sam naučio principom pokušaja i promašaja.
Firma u moje obrazovanje nije investirala niti jednu kunu).
U spašavanju podataka su mi najviše pomogli Martina i Goran (opet
izmišljena imena). Ostajali su sa mnom prekovremeno dok nismo sredili
bazu. Nakon par dana sam otišao Ivici, objasnio mu sve i zatražio da
Martini i Goranu da veću stimulaciju za taj mjesec. Prijedlog je
odbijen uz obrazloženje da "nisu oni ovaj mjesec na redu". No krasno,
sad su se stimulacije počele dijeliti po redoslijedu umjesto po
zaslugama. Kad sam to primijetio, odgovoreno mi je u stilu "A zar to
nisi znao ? Trebaš ti još puno naučiti".
Nekako u to vrijeme su stvari (za mene) krenulo nizbrdo. Počeli su
se održavati sastanci u vezi unapređenja SW-a i novih rješenja koja bi
nama odgovarala. Ne da nisam bio na tim sastancima, nego nisam niti
znao da su bili održavani.
Sklanjajte se, neznalice, dolazi Vesna
šampionka
Onda se pak počelo šuškati da kod nas dolazi raditi Vesna. Ona ista
Vesna koja je do tada za puno veću plaću radila u informatičkoj tvrtki
koja nam je prodala taj SW. Ona ista Vesna koja danima nije htjela
doći kad je po ugovoru trebala. Ona ista Vesna koja je svaki zahtjev
otpilila uz "to se tehnički ne može izvesti". I na kraju, ona ista
Vesna s kojom su bili nezadovoljni u firmi u kojoj je radila.
Počelo
se šuškati da će se ona doseliti u moju sobu, a da ja idem u drugu.
Nisam se na to obazirao. Dok jednog jutra Ivica nije došao i pitao
zašto nisam ispraznio ladice. Zbunjeno sam ga pogledao i rekao da o
tome pojma nemam i da se na glasine nisam obazirao. "Dobro, onda je
ovo sada službeno. Preseli sebe i svoje stvari u drugu sobu do 12
sati". Na bazi je tada promijenjen password, a neki ljudi iz
informatike (ne svi) koji su me do tada podržavali prestali su me čak
i pozdravljati – okrenuli su se Vesni. Kad sam zatražio objašnjenje,
Ivica mi je rekao da mi u opisu radnog mjesta piše "sistem inženjer" i
da se primim toga, a software ostavim Vesni. "Nemoj se sada praviti
kako ne znaš da si bio na tom mjestu samo dok ne nabavimo nekog tko je
školovani programer". No krasno, "tražili su" ga mjesecima, a za to
vrijeme je na moju inicijativu i veći udio u radu promijenjena
informatička politika firme.
Vesna
je dolazila na posao u 10 (umjesto u 8), nestajala je s radnog mjesta
kad je htjela, radila je što je htjela. U radno vrijeme je na hodnik
iznijela stol i popunjavala porezne prijave zaposlenicima (ne
zaboravite da ih je bilo više od 1.000, a mnogi to nisu znali sami
napraviti) uz naknadu – cash & carry. Korisnike u firmi nije šljivila pol'
posto. Većina onih izvan informatike je bila nezadovoljna jer su
izgubili podršku.
Informatika se podijelila na dvije grupe. Oni koji su se skutrili uz
Vesnu i oni koji se nisu htjeli miješati jer im je već sve skupa išlo
na živce. Ja sam vrijeme provodio ne radeći ništa i usprkos tome sam
jedva imao prilike potrošiti dan-dva od godišnjeg. Pardon – nije
ništa; tražio sam novi posao.
Kad
sam našao novi posao i rekao Ivici da odlazim, počeo je mrljati nešto
"da ja njima trebam, da me neće pustiti, da će inzistirati na otkaznom
roku od 30 dana".
Poslije sam čuo da su čak dva sistemaša došla na moje radno mjesto.
Nijedan nije ostao duže od 3-4 mjeseca. A Vesna je naučila one oko
sebe kako da rade njene poslove. Tako da i dalje može zvrndati,
obavljati privatne poslove i dolaziti na posao kad joj se svidi.
I na kraju,
zaključak zbog čega je u firmu primljen neradnik na moje mjesto
ostavljam vama.
|
