Sve su firme šampionske, razlika je samo u kompenzaciji.
 

  Site o šampionizmu i šampionskim firmama na hrvatskoj informatičkoj sceni.            ->Engleski site
  O šampionima i šampionizmu | Novosti i obavijesti | Šampionski manifest | Legenda o šampionima | Vaše priče | Pošaljite svoju priču | Ogledi o šampionizmu | Forum (engl.) | Ankete | Pitanje tjedna | Šampionski biseri
  Vaše priče
  Prije (Previous) | Nastavak (Next)
  Kako sam od običnog gubitnika postao šampion
 
 

Autor: Dejan Čabrilo, Bg (poslano mailom na legende)

Zdravo!
 
Zeleo bih unapred da se izvinim na nekoriscenju (ex)YU slova, ali sam u nemogucnosti da poradim na tome. Sampion u prvoj recenici... Prica moze da se zove: "Kako sam od obicnog gubitnika postao sampion"

Ako mislite da je Hrvatska sampionska zemlja, onda nikada niste radili u Beogradu! Srbi koji su ostali kratki za ratni profit su resili da ce da pokrenu svoje male biznise van svakih zakona i da se za nekih sat vremena obogate. U takav jedan sampionski biznis sam i ja davno upao. Kazem biznis, jer su za firmu potrebni papiri, a ovi momci su od papira imali samo rizle za motanje dzointa.

Intervju za posao je izgledao obecavajuci. Prle i Tihi, kako cu ih nazivati u ovoj prici zarad zastite identiteta a i zato sto sto su uvek bili sami svoji heroji, su dobili velike pare od nekog naftasa (u daljem tekstu Naftas) sa bliskog istoka kao kapital za otvaranje najvece srpske on-line knjizare. Od mene su trazili Perl skript za kupovinu, dok je drugi zaposleni trebalo da odradi dizajn web prodavnice i da se postara za marketing. Fair enough, pomislih. Posao nije tezak, moci cu posteno da ga odradim.

Dogovorili smo se da posao traje mesec dana, a posle toga bi me zaposlili za stalno ako su zadovoljni. U tom periodu od mesec dana sam bio duzan da im isporucim skript koji omogucava: administraciju artikala u inventaru, pretragu od strane kupca i samu kupovinu, ukljucujuci sve one zavrzlame tipa "shopping cart". Sve u svemu, neke osnovne funkcije. Odmah sam ih pitao da li na serveru imaju pristup SQL-u. I tada se odigrao razgovor koji bi mi otvorio oci da nisam bio onako mlad i zeljan para:
 
Tihi: "Sta ti je to SQL? Prle, ajde bre pogledaj da li imamo taj SQL!"
Prle: "Ima, al' kosta brate."
Tihi: "A je l' moze bez toga?"
Ja: "Koliko artikala mislite da cete imati?"
Tihi: "Pa jedno 'iljadu - dve..."
Ja: "Mogu da vam uradim sve bez SQL-a, ali ne znam sta cete posle raditi ako zelite da se sirite. Bolje vam je da odmah investirate u neophodan softver."

I onda je Prle prvi put rekao svoju omiljenu recenicu: "Ma, lako cemo!"
 
Bilo je sve, samo ne lako. Prototip je prosao relativno OK. Dogovorili smo se koje ce funkcije imati, objasnio sam im da ce web dizajner (u daljem tekstu Dizajner) sve to lepo nasminkati i izledalo je sasvim perspektivno. Posle tacno 30 dana, Tihi i Prle su od mene dobili finalnu verziju skripta. Izvorni kod se lako citao, prosla su sva testiranja. U krajnjem slucaju, skript je bio toliko jednostavan da nije ni bilo mnogo sansi da se zabrlja. Al' ne lezi vraze, Prle mi tada rece: "Znas bre, pa ovo nije ni pola uradjenog posla!"
Ja: "Molim?"
Prle: "Pa gde cu Naftasu ovo da pokazem... Ovde nema nista!"
 
Ispostavilo se da su Prle i Tihi sve vreme Dizajneru objasnjavali sta hoce i kako im se menja plan, u nadi da ce on meni sve to preneti, jer me je on i "doveo" u ovaj biznis. Dobro 'ajde, ulozicu jos nedelju dana u projekat, pa da vidim sta hoce. Prle i Tihi nisu hteli obicnu on-line knjizaru. Oni su hteli da postanu deo velike i poznate on-line prodavnice koju cu, zarad zastite identiteta, nazvati "Misisipi". I dalje niste impresionirani? Pa da cujete kakav su sampionski plan skovali ovi biznismeni. Ovako je to meni Prle objasnjavao:
 
"Pazi, brate... Prvo cemo da napravimo identicnu kopiju Misisipija. Znas ono, da imamo sve sto oni imaju, al' na srpskom i za domace proizvode. Pa cemo onda da prodajemo to gastarbajterima i da postanemo popularni. Kada postanemo popularni, onda ce Misisipi da nas tuzi za koriscenje autorskih prava. Eh, da... Prodavnica ce da se zove: YuMisisipi. I onda cemo mi njima da kazemo: 'ma de cete bre da nas tuzite, vis' u kakvoj bespravnoj drzavi smo locirani... 'Ajde vi nama da platite da mi postanemo vasa filijala'. I onda ce nama Misisipi da da gomilu kinte, i mi cemo da odemo na Havaje i da zivimo k'o bubreg u loju."
 
Pa kako covek da se usprotivi ovako divnom planu? Pokusao sam naravno da se izvucem iz posla u tom trenutku, ali su mi rekli da nema para dok ne zavrsim sve. S obizrom da se sve ovo desavalo u predivno vreme vladavine Sloboleona, a i Prle i Tihi nisu bas registrovali svoju firmu, mogao sam samo da ostanem i da se nadam da ce me isplatiti u doglednom vremenu. Nazalost, u sledecih par meseci su od mene, slobodno mogu da kazem, tada perspektivnog i mladog programera (ako se neko slozi da je Perl programiranje),   napravili sampiona goreg od njih dvojice.
 
Ne znam da li ste kupovali na Misisipiju pre jedno 3-4 godine, ali tada je postojalo 7 koraka od kliktanja na proizvod, pa do konacne kupovine. Copy & paste su proradili, a vremenom sam sve vise ignorisao opstu kulturu programiranja i samo pokusavao da zavrsim celu prokletu stvar. Kada god bih nesto zavrsio, tako bi Tihi i Prle otkrili da je na Misisipiju to drugacije nego sto je bilo pre nedelju dana, pa bi valjalo da i ja promenim. Kako su otkrivali nove funkcije Misisipija, tako se i od mene ocekivalo da ih dodajem YuMisisipiju.
 
Tada jos i nisam bio previse veliki sampion. Izvorni kod je dakako bio traljav i neorganizovan, ali se ipak znalo sta je beta, a sta testirana funkcija koja je spremna za objavljivanje. Ali, onda je dosao vrhunac. Tihii Prle su platili nekom tipu da provali u kompjuter jedne velike beogradske knjizare i da uzme podatke o svim knjigama. Ocigledno, Tihi i Prle su resili da nece da trose vreme kontaktirajuci izdavaca, vec ce, po primljenoj narudzbini, da odu do knjizare, kupe knjigu koja je narucena, a razliku kompenzuju u prevelikim cenama na YuMisisipiju.
 
Prilicno sam siguran da beogradska knjizara koja je orobljena za katalog nikada nije imala pristup Internetu, tako da ni ne zelim da znam kako su ga ukrali. Sa moje strane, trebalo je konvertovati taj katalog tako da se prilagodi YuMisisipiju. Kada sam ga konvertovao, shvatio sam da katalog ima vise od 20 000 unosa i da su opisi knjiga ne u jednoj ili dve recenice, kako su mi Tihi i Prle nagovestili, vec u nekoliko paragrafa! Na testiranju, pretrazivanje je moglo da podnese 4000 unosa sa kratkim opisom, pre nego sto pocne da koci i zaglavljuje. Naravno, pristup SQL-u nisam imao, a sampioni su stedeli i na serveru koji je i ovako bio prilicno spor.
 
Nije bio problem u tehnickom aspektu, vec u tome sto sam sa njima o ovoj situaciji pricao jos na samom pocetku. Samo sam precutao i sledeceg dana prepravio skript tako da gura imena i autore svih knjiga, a i casopisa, slatkisa, CD-ova i svega ostalog sto je u medjuvremenu Prletu i Tihom palo na pamet da prodaju, u jedan ogromni ASCII fajl, koji bi se kasnije najjednostavnije pretrazivao Perl skriptom. Tihi i Prle verovatno do danas nisu primetili da je u medjuvremenu izgubljeno pola funkcija, a da sam radio neki komplikovaniji program, verovatno bih ih ostavio i sa gomilom bagova.
 
U medjuvremenu je doslo vreme i za obradu kreditnih kartica. Tihi i Prle su platili nekome da to radi za njih. Cini mi se da je Naftas tada vec poceo da se raspituje kada ce posao biti gotov, pa je Tihi zapalio sa kapitalom na Kopaonik da se skija. Cisto da ne bude tu za ruzni deo. Prle mi je objasnio situaciju: "Vidis, mi smo otvorili racun kod ove firme, i ti njima samo treba da prosledis broj kartice i ostale informacije, pa ce oni sami da zavrse sve."

Ja: "OK. A gde su informacije o toj firmi. Kome ja prosledjujem informacijei kako?"
Prle: "Firma se zove XYZ."
Ja: "Aha... pa gde je uputstvo. Kako da im prosledim informacije?"
Prle: "Pa ti ne znas?"
Ja: "Pa kako da znam?"
Prle: "Mislio sam da ces znati.... Pogledaj na njihov sajt."
Ja: "Nemam login informacije. Je l' ih ti imas?"
Prle: "Jok... Ima ih Tihi... Al' moramo da sacekamo dve nedelje, dok se ne vrati sa skijanja."
U medjuvremenu je Naftas vristao od muke jer je sve stalo i cekalo se da se Tihi vrati sa skijanja.
 
Posle 5 meseci ovakvog "rada" sam konacno predao posao mladoj i perspektivnoj devojci. Jedino sto sam joj rekao: "Sve promenljive su imenovane veoma deskriptivno. Mislim da sam ubacio i par komentara tu i tamo." Posle toga sam uradio jos jedan ili dva honorarna programerska posla, i skroz batalio programiranje. Danas studiram politicke nauke u SAD. A biznis sampiona? Misisipi ih ocigledno jeste kontaktirao, ali sve sto se desilo je da su im uzeli domen koji sada pokazuje na originalnu stranu Misisipija, a YuMisisipi je dobio novo ime. Izgled i skript su i dalje nepromenjeni.
 
Dejan 

  Prije (Previous) Nastavak (Next)