Žakro je zaslužio svoj nadimak tako što se u službenim dokumentima nebrojeno puta umjesto Žarko potpisao kao Žakro,  iritirajući time ljude koji vole pismenu dokumentaciju, među koje se ubrajao i Bojan. Žakrov šlampavi pravopis bio je samo jedan od pokazatelja njegove ukupne "stručnosti" i "profesionalnosti". Osim što je pogrešno pisao svoje ime, u dokumentima za Dembelijske klijente se običavao predstavljati kao maNNager Dodoni inženjeringa.

Profil šampionskog mannagera

Žakro je po struci politolog i ima negdje između 35 i 40 godina. Za sebe je volio govoriti da su iza njega "stotine projekata", dakle da je iskusan i prekaljeni project manager. Problem je što to ničim nije pokazivao. Svakom novom zaposleniku u Dodoni inženjeringu je jedna od prvih dilema bila: "A što u stvari radi Žakro?" Naime, Žakro jedini nije programirao i bilo je za očekivati da on djeluje kao project manager i da organizira posao. Sada već bivša djelatnica Dodonia Senka Lukavić, sjedeći s društvom na cugi i pričajući o svojoj firmi, odgovorila je na to pitanje ovako: "Pa, on ti ide na WC i sjedi tamo s novinama pola sata. Pa surfa po Internetu, peče i preprodaje CD-e, ponekad se malo prošeta i pita ljude što rade, ode ranije doma, kupuje kavu i toaletni papir i to je uglavnom to. Ponekad cijeli dan piše dokument od dvije strane i ponekad prigovara zašto neka ikona nije crvena nego plava."

Pitanje svih pitanja: Zar je Dodoni slijep kraj zdravih očiju?

Nakon takvog preciznog opisa neizbježno se nameće pitanje: "Pa zar gazda Dodoni ne zna kakav je ustvari Žakro? Kako može trpiti takvog nesposobnjakovića i neznalicu koji upropaštava projekt za projektom i zbog kojeg firma stalno gubi i profit i ljude?" E pa to pitanje bi se moglo nazvati pitanjem svih pitanja Dodoni inženjeringa i mnogi su probali naći odgovor na to ali nitko nama poznat ga još do dana današnjeg nije našao.

Jedan mogući odgovor bi bio da Žakro vrlo vješto prikriva svoju nesposobnost. Muljanje, demagogija i politika su valjda jedine karakteristike koje je Žarko pokupio na onih svojih stotinu projekata. Kada nešto pođe dobro, on će pokupiti svu slavu za sebe, kopirat će tuđe dokumente, reći će da je vodio projekt koji je naravno uradio netko drugi ili će reći "mi smo radili" kad ustvari nije mrdnuo ni malim prstom. Ako nešto krene loše, okrivit će ili voditelja projekta ili programera. Preuzimanje odgovornosti i učenje na greškama je strano svakom političaru pa i Žakru.

"Vrsni" analitičar i telepat

Jedna od disciplina u kojoj je mislio da nešto zna pa se u to petljao je analiza korisničkih zahtjeva. Moglo bi se dugo pričati o projektima koje je preuzeo Žakro i totalno krivo shvatio zahtjeve pa su programeri poslije morali ginuti da isprave posljedice njegove ignorancije i neznanja. On također nije nikad pitao klijenta ako nešto nije razumio jer je mislio da je sramota pokazati da nešto ne shvaćaš. Po njemu pitati klijenta je znak slabosti, klijentu se ustvari trebaju čitati misli i ako se na kraju shvati da klijent nije tražio ono što je dobio, onda se okrive glupi programeri koji nisu dobro napravili posao a nikako Žakro. U rijetkim slučajevima kada se ipak odlučio da napiše neki mail ili pošalje dokument, to je bilo napisano na takvom bantu pidgin engleskom da je smisao pitanja i teksta trebalo dugo odgonetavati. Nažalost, bilo je klijenata čije je znanje engleskog bilo poprilično slabo kao i Žakrovo pa su čak mogli i razumjeti što je pisac htio reći.

Ima neka tajna veza...

Drugi mogući odgovor na pitanje zašto Žakro opstaje tako dugo a dobri i sposobni ljudi odlaze je taj da nije Žakro tako vješt i lukav koliko je gazda Dodoni beskrajno naivan čovjek koji vjeruje svakom tko mu govori ono što on želi čuti. Takvog čovjeka onda i netko prosječne inteligencije kao Žakro može vještim frazama i lažima uvjeriti da je crno bijelo, da su za gubitke, loše projekte, ljute klijente i nekvalitetu krivi isključivo developeri i da je samo pitanje dana kad će firma procvasti i donositi profit.

Mnogi ljudi koji su prošli kroz Dodoni pa i Bojan bili su skloni vjerovati baš ovoj teoriji i živjeli su za onaj dan kada će pred gazdom raskrinkati Žakra i pokazati koliko je nesposoban za posao koji obavlja. Nakon što je gazdi Dodoniju u nebrojenim razgovorima dao više nego očite hintove gdje leži problem, Bojan je počeo sumnjati da ovaj možda ipak nije tako naivan i da nitko kome je stalo do toga da ne potroši svu svoju ušteđevinu na propalu firmu ne bi trpio Žakra tako dugo da među njima ne postoji neka druga veza. Koja, to do dana današnjeg nije otkrio. Da li su Erich i Žakro povezani nekim vezama koje sežu dalje od posla, da li možda Erich duguje Žakru neku veliku uslugu pa ga zato trpi, da li tu ima nečega što nema veze s razvojem softvera – sve su to bile moguće teorije o kojima su razglabali sadašnji i bivši djelatnici Dodonija ali do danas nitko nije našao točan odgovor jer za razliku od Žakra nisu znali čitati tuđe misli. Mnogima koji su se zauvijek riješili Dodonija, od Patrika Ćurkovića pa do na kraju i samog Bojana, to i nije više toliko bitno, ali negdje u malom mozgu to pitanje ipak malo golica maštu.