Ili kako je i zašto nastao ovaj site i kako su šampioni reagirali na njega

Još od prvih dana otkrivenja šampionizma i nadmetanja sa Stinkyem i Žakrom, Bojan je frustracije koje su se svakodnevno gomilale želio nekako izbaciti iz sebe. Budući da po prirodi nije bio svađalica i borac, a i budući da se bojao stalnih sukoba sa ljudima koji su faktički bili iznad njega u hijerarhiji, odlučio se za njemu bliski a ujedno i sigurni medij - pisanu riječ. Tako je u svoj rokovnik s vremena na vrijeme zapisivao najznačajnije trenutke iz života šampiona - od nebuloznih Žakrovih zahtjeva do Stinkyevih prtljanja i magičnih rješenja pa do atmosfere pred isporuku i panike koja je tada neizbježno vladala. Čak u početku njegov primarni motiv pisanja nije bio da jednog dana napravi site o šampionima jer je još uvijek mislio da se oni mogu promijeniti i da ga u, mislio je tada solidnoj firmi, čeka svijetla i duga budućnost. Više je to radio zbog toga da se osigura ako dođe do trvenja i optuživanja. Mislio je da će gazda Erich više vjerovati činjenicama i argumentima iz njegovih zapisa nego proizvoljnom sjećanju drugih kolega. Drugi motiv mu je bio pomalo mazohistički - nije htio tek tako prepustiti zaboravu sve te "ugodne" trenutke koje su mu priuštili šampionski kolege niti je htio da njihovi biseri i genijalna rješenja prekrije prašina zaborava. "Možda jednog dana to budem čitao pa ću se dobro nasmijati. Ili, kad budu rekli da nešto nisu napravili, samo ću ih suočiti sa nepobitnim podacima. Da mi je tada vidjeti njihove face!", mislio je dok je svakodnevno gutao šampionske gluposti.

Promjenljiva inspiracija

S vremenom je njegova nadobudnost počela neizbježno kopniti i zapisi su postajali sve rjeđi. To nije ni čudo jer se suočio s neizbježnom istinom koja je korak po korak uništavala svaki od njegovih motiva. Shvatio je tako da mu nikakvi zapisi neće pomoći ako dođe do optuživanja jer će Erich uvijek vjerovati Žakru, pa makar mu Bojan predočio i video snimku iz života šampiona koja bi svjedočila u njegovu korist. Isto tako, koja bi korist bila da suoči šampione s greškama iz prethodnih projekata kad oni iz toga ne bi izvukli nikakvu pouku, samo bi se naljutili još više na njega i Žakro bi to vještim manevriranjem i podilaženjem pretvorio u Bojanov nedostatak. Vjerojatno bi ispao zabadalo i zlopamtilo, kao i Bartol. Nakon suočenja s istinom imao je dvije opcije. Ili se neprestano svađati i napadati vjetrenjače kao što je to stalno radio przničasti database developer ili se pomiriti sa situacijom, raditi svoj posao bez puno stresova i čekati priliku za prijelaz u novu firmu. Kad se odlučio za ovu drugu opciju, osjetio je neku vrstu olakšanja jer po prirodi nije bio tip za sukobljavanja i svađe. I kao nekim čudom, stvari se su odjednom počele razvijati u dobrom smjeru. Dobio je priliku da vodi svoj prvi projekt (Perlbager, spomenut u priči Šampioni sreću šampione), Stinky je uskoro dobio otkaz i otišao iz firme, sve češće je odlazio u Dembeliju na službena putovanja, dobijao je sve veću i veću odgovornost da bi sve kulminiralo nakon par mjeseci kada mu je dodijeljen prvi samostalni projekt koji za razliku od Perlbagera nije uključivao samo nadziranje vanjskog suradnika već je uključivao planiranje i razvoj velike web aplikacije na kojoj bi radio skoro cijeli šampionski tim. Bio je to naravno već opjevani projekt Pras. Ne treba zaboraviti i podatak da je zbog Bojana Dodoni napravio iznimku i usred godine mu povisio plaću za "astronomskih" 100 DEM, sve da mu se zahvali na konstruktivnosti i da ga motivira za još žešće radne pobede.

I tako je počelo jedno dugo razdoblje u kojem Bojan više nije razmišljao o ulozi kroničara šampionizma i o tome da šampionski biseri moraju ostati zapisani za sljedeće generacije. Prolazili su tako mjeseci, projekt Pras je neslavno propao, Bojan je našao novi posao, promijenio firmu i samo ga je svakodnevno ICQ-anje s Bartolom podsjećalo na nekadašnje dane u Dodoni inženjeringu. Doduše, iz prepiske je naslutio da je tamo situacija iz dana u dan sve gora i da je Bartol stvarno u govnima, ali bio je oduševljen novom sredinom i sretan što se riješio Dodonija da ni tad nije pomišljao ni u najluđim snovima da se primi pera i da ovjekovječi šampionizam i njegove protagoniste.

Ipak, srećom po naše vjerne čitaoce, dvije su se stvari dogodile koje su utjecale da se ideja o ovom siteu ipak porodi u Bojanovoj i Bartolovoj glavi. Prva je bila neizbježno Bojanovo otkrivenje da zloduh šampionizma nije zatočen samo u memljivim neklimatiziranim prostorijama u kojima je donedavno radio. Na svoju žalost, shvatio je da "lako ćemo" mentaliteta i "quick and dirty, tri linije koda" principa ima svugdje. Upoznavajući novu sredinu i razgovarajući s drugim kolegama iz struke postalo mu je jasno da su šampioni svuda oko nas i da nije nikakva fora otkriti da je netko šampion, već da je teško naći osobu koja NE razmišlja na način opisan u Šampionskom manifestu.

Drugi faktor koji je pridonio nastanku sitea bila je eskalacija stanja u Dodoni inženjeringu, o čemu je svakodnevno svjedočio Bartol. Ignorancija Žakra i Ericha prema obećanoj dobiti, nepovećavanje plaće, sve veći kaos koji je tamo vladao i konačno Bartolov otkaz i prijetnje i šikaniranje koje je tada doživio učvrstile su i njega i Bojana u namjeri da se ipak "oduže" Dodoniju i njegovim svetskim šampionima za sve lijepe dane provedene tamo. Doduše, Bojanova reakcija je bila malo zakašnjela ali se uz Bartolove vjerne opise nevolja koje je nedavno prošao brzo prisjetio svih govana koja je morao gutati i kako nikad nije mogao reći u lice Erichu i Žakru što ih ide. "Direktno vjerojatno ne bi išlo, ali barem će moći na siteu pročitati što smo Bartol i ja mislili o njima. A i Erich će moći vidjeti kako njegov pogon stvarno funkcionira pa neka si misli da li je to samo osvetoljubivost ili tu ima i malo istine."

I tako malo po malo, nastajali su prvi draftovi priča, najviše po sjećanju a neki i uz malu pomoć bilješki. Prvi recenzenti su bili naravno Bartol i Bojan međusobno, a onda su dali priče i na ogled najvjernijim prijateljima i članovima obitelji. Jednoglasni komentar je bio: "Zamjerit ćete se nekadašnjim kolegama, ali tekstovi su baš guba. Čak ih i mi neprogrameri razumijemo i sad nam je tek jasno kakva ste sve sranja morali prolaziti dok ste bili tamo. Samo naprijed, go public!"

Kada je materijala bilo dovoljno za objavljivanje, zakupljena je domena i provider i stranice su uploadane na novi site. Rođeni su Sampioni.com.

"Trebao sam ga nabiti u to debelo dupe dok je još bio ovdje"

Prva najava novog sitea dana je 1.10.2002 crosspostom na nekoliko newsgrupa, hr.rec.programiranje(www) i na hr.rec.humor. Kratki post je nenametljivo pozivao čitaoce da posjete novi site koji na ležeran način govori o stvarima sa kojima se svakodnevno susrećemo na poslu. Autori nisu očekivali previše jer su još uvijek imali rezerve prema siteu. "Da li će se ljudima to  svidjeti? Dizajn nije baš nešto, teme su možda usko specijalizirane, možda će nas ljudi doživjeti kao osvetoljubivce i grintala? Da li će to biti samo izljev žuči dvojice nezadovoljnika?", takva i slična pitanja su se motala po njihovim glavama.

I onda su krenule reakcije. Da izdvojimo samo neke:

• "Dva sata sam neprekidno čitao i strava. Nisam mogao vjerovati da to postoji!"

• "Odličan site. Konačno da je netko pokrenuo tu temu."

• "Vidi se da onaj tko je to pisao ima autorsku žicu, da zna stvoriti atmosferu i učiniti obične situacije zanimljivima".

• "Svaka čast na inicijativi."

• "Zabolio me trbuh od smijeha dok sam čitao."

Na veliko i ugodno iznenađenje nitko nije negativno reagirao, svi su bili oduševljeni, kidali su se od smijeha i obećavali da će poslati i svoja iskustva. Ipak, prava reakcija se tek očekivala. Što će napraviti šampioni kad pročitaju priču o sebi?

Dan nakon objavljivanja informacije na newsgrupama, Petru je prišao Maddog tajanstveno se hihoćući i u povjerenju mu šapnuo: "Daj pogledaj koji je ludi site našao Krešimir! Izgleda da je netko napisao priču o nama. Peru po Erichu i Žakru sve u šesnaest. Tek sam malo pogledao, idem dalje čitati!" I ostavio mu je link koji je vodio na ovaj site. Petar nije imao srca reći da je već od Bartola saznao za site i da nisu Žakro i Erich jedini koji su prikazani u realnom svjetlu. Ali to je Maddog tek trebao saznati.

I nije mu dugo trebalo. Kad je došao do priče o sebi, počela je paljba: "Pička im materina! Trebao sam nabiti tog Bartola u njegovo debelo dupe dok je još bio ovdje. Sve ću ih razbiti. Samo neka netko spomene moje pravo ime i imat će posla sa mnom." I psovka za psovkom je odzvanjala šampionskim prostorijama, dok su Petar i Kinezi jedva susprezali smijeh gledajući narogušenog šampiona kako brani svoj ugled i čast.

Par sati nakon Maddogovog divljanja i veliki mannager je doznao za site. Prvo je u nevjerici i kamena lica čitao Legendu o sebi i svom pogonu a onda je vidno uzbuđen pozvao Petra na kavu u obližnjem kafiću. "Pa jesi li to vidio? Ja stvarno ne znam što sam se tom čovjeku (Bojanu) zamjerio. Pa ja sam uvijek htio biti dobar s njim, a on me stalno izbjegavao. Znaš li da je dok smo zajedno bili u Dembeliji cijeli dan hodao po gradu samo da ne naleti na mene u pansionu i da ne odemo na večeru? Pa ja ne znam što će Erich reći kad čuje za ovo." i tako se jadao i tužio skamenjenom Petru Žakro. "Pa očito je imao neki razlog što te izbjegavao, mogu ga i shvatiti", mislio je u sebi Petar dok je ispijao kavicu i razmišljao o već dogovorenom danu prelaska u novu firmu. Iz lijepih snova ga je trgnula Žakrova molba: "Daj, ako se još viđaš s Bartolom i Bojanom, reci da bih se mogao naći s njima da ih pitam što im je to trebalo. Ili mogao bi im reći da objave i moju verziju cijele priče, ako imaju petlje." "Tko zna da li su toliko ludi da slušaju tvoja mannagerska izmotavanja ili da potroše cijeli dan ispravljajući spelling errore ako kojim čudom i napišeš neku suvislu priču", vjerojatno je pomislio Petar u tom trenutku.

Po povratku u firmu Žakro je nazvao Ericha i informirao ga o pojavi sitea koji opisuje "ovo naše poduzetništvo". Začudo, Erich je reagirao prilično nezainteresirano i odvratio da je do grla u poslu i da nema vremena baviti se glupostima. Žakro je vjerojatno odahnuo jer je postojala šansa da Erich uopće ne pročita poglavlje o svom najdražem mannageru. Osokoljen tom pomisli, sazvao je sastanak cijelog šampionskog tima  sa samo jednom temom - Sampioni.com. Sastanak se, najviše pod utjecajem pogođenih strana, Žakra, Rudija i Maddoga, pretvorio u ritualno pljuvanje po siteu i njegovim autorima. Petar je odlučio razbiti monotoniju sastanka dajući malo drugačije mišljenje o cijeloj stvari: "Gledajte, ja ne znam što se toliko uzbuđujete. Sva imena na siteu su izmišljena, dakle nitko neće povezati to s nama niti s firmom. Mislim, znam da nikom nije lako kad pročita onakve stvari o sebi, ali ruku na srce, site je jako duhovito pisan i ljudima se sviđa. Oni koji ne shvaćaju to osobno njima je site super, pogledajte si reakcije na newsgrupama." "Što? Tebi je site super, tebi je to smiješno?", uglas su graknuli trojica uvrijeđenih šampiona, "Pa kako to možeš tvrditi, pa tamo se sprda s našom firmom i s nama?" "Pa da, naravno da je to bed, ipak je to naša firma", politički se izmigoljio Petar, "ali, ponavljam, gledano iz neovisnog kuta, site je duhovit. Ljudi se dobro zabavljaju, to će proći nakon nekog vremena i mi ćemo i dalje u miru raditi".
"Ja vam opet kažem, ako netko spomene prava imena, imat će posla sa mnom", ponovio je Maddog i udahnuo malo snage i optimizma u pokisli trojac.

Petar nije bio daleko od istine. S vremenom su se šampioni primirili, pogotovo kad su shvatili da Erich nije progledao i digao ruke od svega i da će opet biti sve po starom. Malo po malo uzbuđenje nastalo objavom sitea je padalo u zaborav i život je tekao uobičajenim tokovima. Žakro nikad nije kontaktirao Bojana i Bartola niti im je poslao svoju verziju priče. Petar je uskoro promijenio dres pa je i zadnji remetilački faktor u šampionskoj idili bio odstranjen. Uz tu promjenu dresa tj. Petrovog otkaza i dolaska novog čovjeka u Dodoni ne možemo a da ne spomenemo sljedeću anegdotu.

A i vi ste čitali taj site? Baš je guba!

Par tjedana prije nego što je Petar otišao iz Dodonija, zaposlena su dva nova čovjeka. Jedan je trebao zamijeniti Petra kao voditelj DAMP-a a drugi je došao umjesto Rudija i Krešimira koji su dobili nogu. Kao što je bio i običaj, dotadašnji zaposlenik je trebao upoznati svog nasljednika sa projektom kojeg preuzima i sa ostalim stvarima koje mu mogu biti od koristi. Tako su Petar i njegov nasljednik otišli na kavu i razvezao se neobavezan razgovor.

U jednom trenutku, dok su pričali o bivšoj firmi novog zaposlenika, Petar je rekao: "Ma da, ne treba idealizirati ni jednu sredinu. Šampionskog načina rada ima svugdje." Tek što je Petar spomenuo magičnu riječ na š, njegov sugovornik se počeo grohotom smijati. "Hahaha, da, kao na onom siteu koji sam nedavno čitao. I vi ste vidim pokupili neke termine od tamo. Zar nije genijalan? Šampioni, hahaha!"

Vidjevši iskreno oduševljenje koje je čovjek pokazao prema siteu i šampionima, Petar se jedva suzdržao da mu ne kaže: "Pa znate, možda će vam prisjesti osmijeh kad ubrzo shvatite da ste i vi član šampionskog tima!" "Neka čovjek sam dođe do zaključka, što da mu ja pomažem. možda mu se i svidi ovdje", razmišljao je dalje dok je razgovor od šampiona skretao prema nekim drugim temama.

Preklinjem vas ko boga, recite mi je li to ta firma

Dok neki nisu shvaćali da su u šampionima makar su već potpisali ugovor, drugi su već na temelju oglasa za posao posumnjali i prepoznavali sličnosti. Nekoliko tjedana prije gornjeg razgovora, dok novi igrači šampionskog tima još nisu bili izabrani, autori su primili mail otprilike sljedećeg sadržaja:

Postovanje,

nakon proucavanja Vaseg sajta (cestitke - odlican je) pojavili su se problemi:

U pregovorima sam s jednom firmom, a ono sto me kopka -
sef/vlasnik i ime te firme su isti - nije dodoni, ali nije ni daleko,
ima jos nekih podudarnosti. Drugim rijecima PANIKA - ne bi
volio jos jednom proci kroz sranje iz koje sam se nedavno izvukao....

Mozete barem dati neke tocne podatke, adresu, bilo sto?
I molit cu lijepo dosta je hitno.

pozdrav,
(nadimak pisca)

Budući da nismo htjeli razbiti magiju i odati šampione, odgovorili smo sljedeće:

Naš prijedlog je da odete na razgovor pa provjerite. Skužit ćete. Ispitivat će vas politolog (koliko je takvih na takvim pozicijama u našoj struci?), bit ćete u staroj zgradi derutnih prostorija, u firmi radi 6 ljudi, jedan od njih je obrijane glave i puši ko Turčin (Maddog), vlasnik firme nije ovdje nego u stranoj zemlji, porijeklom je sa Balkana, sav softver se radi za strano tržište, fluktuacija kadrova je velika (i vi dolazite na razgovor jer netko odlazi) - e sad, ako vam to nije dosta, onda vam stvarno ne možemo pomoći.
Inače, ako odlučite ući u Dodoni, javite nam. Treba nam novi kroničar budući da svi naši informatori pomalo odlaze odatle.

Čovjek u nevolji je odgovorio:

Jučer bijah na razgovoru, a evo i poudarnosti - stara zgrada ..., firma od 6 ljudi, vlasnika nema tu, softver se radi za dembelijsko trziste.

*ebes mu sve ako to nije to  :-))) 

A sto se ostalog tice - Ž.B. (valjda politolog) "ispitivao" me po salabahteru tako da sam vidio da nezna, ali se nije ni pretvarao da zna (btw. moja bivsa sefica bila je strojarka pa sto onda ako je čovjek politolog :-)))
Nakon njega pricao sam s projektantom - uglavnom pitanja vezana uz tehnologije s kojima sam radio. Iskreno nije mi bilo ničeg previše sumnjivog.

A da, nitko ne odlazi iz firme nego traže ljude jer "firma ima nekoliko novih projekata" za Spinner electronics, Concord insurances i druge nemale firme - tu mi je ipak zazvonio alarm - koja klijentela, a firma - 6 ljudi na drugom katu, s malom ceduljicom "Dodoni" na zvonu.

A što se tiče vaše ponude da vam dostavljam inside informacije ako me prime, svakako ću vam javiti da li sam ušao. Ali to neće biti prije sljedećeg tjedna jer tada imaju razgovore s kandidatima pa onda selekciju...
Inače, ideja mi se čini malo bolesna, ali istovremeno moglo bi biti zabavno iako se radi o mojoj koži :-))

Na kraju dotični čitatelj nije ušao u šampionski tim a mi smo ostali bez potencijalnog informatora. Ali nema veze, skrivene kamere i prislušni uređaji i dalje rade ;-)

Pratit će vas loša karma kamo god išli

Od objavljivanja sitea Bojan i Bartol dugo vremena nisu sreli niti jednog od bivših kolega kojima su svojim pisanjem povrijedili osjećajćiće. Sve do jednog dana kad su se u Kaptol centru skoro sudarili s velikim misliocem i ex-šampionom, Rudijem. Dogodilo se to dok su čekali Petra da dođe na jedan od tradicionalnih ex-šampionskih sastanaka , gdje su se uz pivo evocirale uspomene na slavne šampionske dane i zalijevala tuga što nismo više svi zajedno u legendarnom Dodoni inženjeringu.

Budući da se nije mogao pretvarati da ih nije vidio, Rudi se približio i pozdravio. Bojan i Bartol su odmah pomislili: "Sad će nam odmah opsovati mater što smo ga onako opisali". Međutim, Rudi je izabrao drugi pristup - pravio se blesav kao da site nikad nije postojao ili da ga on nije pročitao. "Bok, dečki. Pa gdje ste? Što radite ovdje?" "Eto, čekamo Petra da malo popričamo uz cugu o nekim stvarima", odvratio je Bojan. "A, baš lijepo. Inače?", i dalje je kurtoazno nastavio Rudi. "Pa eto, sve po starom. U firmi je OK, život ide dalje. Nothing special. A ti? Čuli smo da si dobio otkaz u Dodoniju. Jesi li našao novi posao?", zainteresirao se Bojan.

"Da, zaposlio sam se u Geosoftu kao programer.", ponosno je ustvrdio Rudi. "Geosoft, nije li to ona firma u koju je otišao Stinky nakon što je dobio otkaz u Dodoniju?", ubacio se Bartol. "Ma ne, Stinky je tamo samo nešto honorarno radio, ali sad više ne. Ne bih prihvatio posao da je on još tamo", s gnušanjem prema nedostižnom idolu završio je tu temu Rudi.

Kako im je neobavezni chit-chat s Rudijem već išao na živce i budući da je došlo vrijeme sastanka s Petrom, Bojan i Bartol su odlučili napustiti velikog filozofa ne dočekavši nijednu primjedbu ili primisao da je možda čitao site i da je ne daj bože nezadovoljan svojim opisom na njemu. Kasnije, dok su već sjedili s Petrom na piću, Bartolu je zazvonio mobitel. Nepoznat broj. "Molim", odazvao se Bartol. Uskoro mu je lice poprimilo začuđen izraz i samo je stigao reći: "Pa dobro. OK, ako ti tako misliš." I razgovor je ubrzo završio.

"Znate li tko me upravo nazvao?", zapitao je Bojana i Petra još uvijek osupnuti Bartol. "Ne, tko?" "Rudi! I zamislite što nam je poručio: Ovo sa siteom vam je bila velika greška i pratit će vas LOŠA KARMA do kraja života! I tu je poklopio!" "Karma? Pa gdje baš nađe tu riječ. Kaj se on bavi uz sve još i istočnjačkom filozofijom?", nije mogao vjerovati Petar. Bojan se nadovezao: "Filozofija ili ne, ali junačina je smogao hrabrosti tek kad je bio nasamo a pred nama je šutio kao zaliven. Inače, zaboravio je reći da će nam u skladu sa njegovom najdražom teorijom život biti jedan veliki kaos." "U to ime, naručimo si još jednu pivu da si popravimo karmu", završio je seansu o Rudiju Petar.

Bijes zlatnog dečka

Osim legendarnog šampionskog trojca, još jedna osoba kojoj se nije svidio njen odraz u ogledalu bio je Zlatko Goldfinger. Brižno njegovani image velikog stručnjaka, uglednog predavača i uzora u svakom pogledu bio je po njegovom mišljenju ozbiljno narušen pričom o njegovoj posjeti Dodoni inženjeringu i razgovorom koji je vodio sa Žakrom i Bojanom. Po nekim informacijama koje smo dobili Zlatko je bio toliko pogođen konstatacijom da je osoba niskih etičkih standarda i bolesnog ega da je pošto poto htio saznati tko stoji iza sitea pa je čak optuživao krive ljude da su napisali site. Da li je u planu imao i fizički obračun, nije poznato, no s obzirom na njegove fizičke predispozicije to i nije mnogo vjerojatno.

Premda Zlatko nije prepoznao autore sitea, naši čitaoci su sigurno prepoznali njega. Tako je autoru stigao mail od jednog čitaoca koji je napisao sljedeće:

Da nije onaj Zlatko Goldfinger u vašoj priči zapravo ____(pravo ime Z.G.)? Ja sam ga imao nesreću upoznati na jednom seminaru i baš je takav kako pričate. Bahat, teatralan, zvecka narukvicama i svima priča kako je uspješan i genijalan. U biti tip je seronja :))). Iz čista mira nam je upao u društvo i počeo brijati  kako je obitelj važna i slične fraze da bi zatim kao iz topa opalio da je njegova dnevnica 1000 DEM. Dok smo još kolutali očima i pitali se da li je to moguće, već je odlepršao dalje.

Poslije smo razgovarali i zaključili da je njegova dnevnica vjerojatno 10 puta manja i da ga se stisne to bi i procijedio, kao i na onom razgovoru s vama. Ne treba ga uzimati ozbiljno. Ali jedno me kopka.
Da li on stvarno toliko zna o SQL-u koliko ljudi misle ili je pokupio fore od drugih pa to prodaje? Teško mi je prihvatiti činjenicu da jako dobar stručnjak može istovremeno biti takav asshole. Ali dopustimo da je i to, kao na primjeru Zlatka Goldfingera, ipak moguće.

Eto, Zlatko, ništa na siteu nije novo rečeno što ne zna dobar dio informatičke scene u Hrvata. Da smo htjeli, mogli smo dodati još anegdota i pričica o tebi koje kruže među ljudima ali onda bi ispalo da se stvarno cijeli svijet podsmjehuje našem geniju i da je on u svojim očima autoritet, a u očima ostalih ljudi predmet sprdnje i podsmijeha. Ipak, da završimo u pomirljivom tonu, citirajmo čovjeka koji je jedno vrijeme radio s njim i kojeg je Zlatko optužio da je autor sitea: "On je stvarno stručnjak za SQL, to mu se mora priznati. Nije bogzna kakav predavač, programer još i manje (jedino što zna programirati su stored procedure) i ima velikih problema s egom, ali toga je i sam svjestan. Na kraju, nije on tako loš dečko." :))